Ko je bio Arsenije Arsa Teodorović (1767 – 1826)

Završivši Akademiju, Arsa Teodorović, dakle - srcem i dušom „josefijanac“ - prelazi u Novi Sad da bi sarađivao i sa drugim „josefijancima“ sa ciljem kulturnog preporoda austrijskih Srba.

Podeli tekst...

U prvoj „epizodi“ ovog serijala, objavljenoj u nedelju, 28. avgusta 2022. godine, najavljeno je još devetnaest priča o devetnaest čuvenih stalnih i/ili privremenih žitelja Pančeva 18. i 19. veka. Ovoga puta, dogodio se susret sa Arsom Teodorovićem.

Čeprkajući po internetu, uglavnom sam pronalazila da je Arsenije Arsa Teodorović rođen 1767. godine, u Perlezu, u Habzburškoj monarhiji. Ali, na nekoliko mesta je pisalo da je, ipak, rođen u Pančevu. Ne postoji dovoljno jak argument koji bi ovu pretpostavku eliminisao, pa ćemo otuda nastaviti ovu šetnju sa ovim čuvenim slikarem.

(Mhm, sa ovim čuvenim slikarom. Slikarem? Slikarom? Samo trenutak… Provereno. Pravilno je i jedno i drugo! Ove reči predstavljaju dublete u našem književnom jeziku.)

Elem, istorijski izvori se slažu da je Arsenije Teodorović preminuo početkom 1826. godine, u Novom Sadu i da je sahranjen na Almaškom groblju. Ipak, što se tiče mesta ni sa ovim podatkom ne treba istrčavati u društvu, jer će vas neko upućeniji pobiti da je Almaško groblje ustanovljeno 1860. godine! Pa, sad, kako je siroma’ Arsa na nepostojećem groblju počivao tri decenije pre osnutka, valjalo bi konsultovati, recimo, Andersena, svetski poznatog bajkopisca koji bi umeo da raščivija ovakve misterije, a o kome je bilo reči u prethodnoj „epizodi“ ovog serijala. Kažem, valjalo bi, jer je i to pod velom nemogućeg s obzirom da je i Andersen počivši, tako da se nameće zaključak da se do odgovora može doći, eventualno, prizivanjem duhova uz pomoć čaše. Ukoliko neko ne zna o čemu pričam, neka ode na link: https://zamedia.rs/2015/05/18/stranice-vesti-1715-baba-rosa-razgovara-sa-mrtvima-preko-case-vode-video/, jer bi bilo krajnje neprofesionalno da ponovo odem u digresiju.

. . .

Eh, Arsu bi do sada već zabolele noge. Vodim ga sve samim, za njegov životopis, sporednim i manje-više kvrgavim sokacima. A, Arsenije je zaslužio glavnu ulicu. Već i zato što je indirektno zaslužan za ikonostas koji krasi pančevački Hram uspenja Presvete Bogorodice, poznatog kao „crkva sa dva tornja“. Taj je ikonostas, zapravo, oko 1830. godine, oslikao Konstantin Danil, koji je bio Arsin učenik, a sve po scenariju čuvene izreke po kojoj đak nadmaši učitelja. Sem ovog, za nas Pančevce, najznačajnijeg kadra iz života Arsenija Teodorovića, za srpsku istoriju umetnosti je mnogo važnije što je portret Dositeja Obradovića, koji je 1794. godine naslikao Arsa Teodorović, prvi građanski portret u srpskom slikarstvu i što je Arsenije naš prvi slikarski majstor sa velikom radionicom, odnosno sa klasičnom slikarskom školom (tu je, dabome, slikarstvo učio Konstantin Danil).

Portret Dositeja Obradovića, koji je 1794. godine naslikao Arsa Teodorović

Otišavši iz Pančeva u kojem se rodio (više puta ponovljena pretpostavka, postaje istina!), Arsenije je svoje likovno obrazovanje otpočeo kao učenik nekolicine domaćih slikara-zanatlija u Banatu, i u Sremu. Bio je talentovan, vredan i, ostalo je zabeleženo, izrazito društven i srdačan. Sve su to atributi koji su mu pomogli da 1788. godine upiše Akademiju umetnosti u Beču gde, pored ostalih, upoznaje Dositeja Obradovića sa kojim će prijateljevati na mnogaja ljeta.

Ovde se, jednostavno, moram zaustaviti.

Nikako ne treba preskočiti činjenicu da je Dositej bio „jozefijanac“ i da je kao takav nesumnjivo imao uticaja na svog druga Arsenija. „Jozefijanci“ su, kako samo ime kaže, bili pristalice Josifa Drugog, koji i danas slovi za najumnijeg austrijskog vladara koji je najviše i najbrže unapredio svoju, do tada, zaostalu feudalnu državu. Šta je uradio Josif Drugi, veliki sin velike carice Marije Terezije, najjasnije i najkraće je objasnio on sam: „Sve za narod, ali ništa sa narodom.“ Jovan Skerlić ga je opisao kao prosvećenog despota 18. veka, vrlo naprednog i vrlo dobronamernog, ali koji ne dopušta drugu volju do svoju, apsolutistu koji se najpre obračunao sa katoličkom crkvom, posebno sa kaluđerstvom, koje je smatrao mrtvim ljudskim kapitalom. Ukinuo je 700 manastira i rasterao 36.000 kaluđera i kaluđerica, manastirska imanja oduzimao i prenosio na dobrotvorne ustanove i škole, tako da je prosveti dao krila i za deceniju njegove vladavine broj se dece u osnovnim školama – udesetostručio.

Josif Drugi je Srbima činio posebne ustupke, pa su ga oni prozvali Markom Aurelijim Srpskim. Naravno, znao je Josif Drugi šta radi jer su mu Srbi bili itekako potrebni kao podrška u sukobu sa katoličkom crkvom, kao i za borbu protiv Mađara i zato ih je štitio od mađarskih županijskih vlasti i spahija i unekoliko pomagao pravoslavnu crkvu, planirajući da još veći broj Srba prevede u Austriju.

Naravno da su Srbi više nego poštovali Josifa Drugog. Do obožavanja. Ne samo da je, nakon sto godina verskih gonjenja i katoličkog prozelitizma, vaspostavio versku ravnopravnost, već je i vojevao protiv Turske u savezu sa pravoslavnom Rusijom, kojoj Srbi, to znamo, bezgranično veruju. I kaže ovim povodom Skerlić: „… rat koji su 1788. objavili Josif Drugi i Katarina Druga, Srbima je izgledao kao krstaški rat za oslobođenje domovine. I zato su Srbi u Ugarskoj pomagali cara, i zato su se Srbi u Srbiji pridružili austrijskoj vojsci…“ (E, sad čitati Crnjanskog! – ovo nijezapisao Skerlić.) Tako je i vodeći srpski prosvetitelj, Dositej Obradović, slavio Josifa Drugog kao oslobodioca Srbije.

Sa ovim predznanjem, lakše se razume i današnja geostrateška politika, kao i… pa, recimo, kao i još mnogo toga.

Završivši Akademiju, Arsa Teodorović, dakle – srcem i dušom „josefijanac“ – prelazi u Novi Sad da bi sarađivao i sa drugim „josefijancima“ sa ciljem kulturnog preporoda austrijskih Srba.

Da nam ne ostane priča bez ljubavnog belega, da pomenemo ovde prvu Arsinu ženu koja se zvala Katarina, i koja je, nažalost, umrla sa nepunih 35 godina. Oženio se slikar i po drugi put, pred svoju smrt, sa Sofijom, udovicom žitarskog trgovca Save Pajevića. Nekako u isto vreme, možebiti naslućujući sopstveni kraj, postaje Arsenije još izdašniji, pa novosadskoj Crtačkoj školi daruje više od hiljadu svojih radova.

Najviše vremena i napora ulagao je Arsenije Teodorović u slikanje ikona.

Uradio je 24 ikonostasa (bar se tako verovalo do januara ove godine!), ne samo u pravoslavnim hramovima, već i u katoličkim crkvama, kao na primer za crkvu u Titelu gde se nalazi njegova najznačajnija ikona Sv. Jovana Nepomuka. Njegova je klijentela, shodno „filozofiji jozefijanaca“, pripadala različitim hrišćanskim crkvama.

Portret vladike Konstantina Stanića koji je naslika Arsa Teodorović (delo otkriveno tek januara ove godine)

Ali! Iznenada i potpuno slučajno, ako se složimo da slučajnost postoji, 27. januara 2022. godine su pronađena još dva izuzetno značajna rada Arsenija Teodorovića. Reč je o portretu vladike Konstantina Stanića, koji se nalazio u grkokatoličkoj crkvi Uspenje Bogorodice u Kucuri (Hrvatska), odakle je prebačen u katoličku obrazovnu ustanovu u Zagrebu. Pretpostavlja se da potiče iz 1808. godine. Tom prilikom otkriveno je da je Teodorović naslikao i prvi ikonostas u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima. Ikonostas je kasnije preseljen u crkvu Sv. Jurja u Stojdragi, blizu Samobora.

Bogorodica sa Hristom, dosad nepoznati rad Arsenija Teodorovića

Poklonici istorije umetnosti mogu pronaći interesantne i korisne podatke o Arseniju Arsi Teodoroviću u knjizi „Arsenije Teodorović i Srpska crkva u Budimu“ u kojoj se, pored ostalog, podrobno opisuje obnova ikonostasa ovog budimskog pravoslavnog hrama. Knjiga je, inače, promovisana (opet!) januara, ali 2019. godine u budimpeštanskom Tekelijanumu.

I još da kažem da je Arsenije imao i jedan pesnički zamah. Naime, svom najboljem prijatelju i srpskom i njegovom ličnom prosvetitelju, Arsa je spevao pesmu. Bilo je to 1809. godine, povodom smrti Dositeja Obradovića. Pesmu nisam uspela da pronađem, tako da ova priča ostaje nedovršena.
Neki budući susreti sa večitim Pančevcima će nas, verujem, dovesti i do tih strofa.

Autor: G. Vlajić
Foto: Javno dobro

Prijavi se za naš Newsletter

Dobijaj vesti i budi uvek u toku s aktuelnostima...

Pročitaj još i...

Želiš li da reklamiraš svoj posao?

Budi uvek na pravom mestu...