Znameniti Pančevci: Mita Topalović (1849 – 1912), kompozitor, horovođa i učitelj

Povodom stogodišnjice smrti Mite Topalovića, današnja je pančevačka Muzička škola „Jovan Bandur“ 18. januara 2012. godine pokrenula takmičenje pevača i kamerne muzike pod imenom ovog našeg znamenitog sugrađanina. To se festivalsko takmičenje održalo do danas.

Podeli tekst...

U Srbiji se, sve do 1838. godine, nije slavila Nova godina, bar ne ovakva kakvu je danas poznajemo i dočekujemo svakog 1. januara. Neko se sada možda pita, kakve veze ovaj podatak ima sa Mitom Topalovićem?

Polako…

Da li znate ko je Mita Topalović, bilo je pitanje upućeno nekolicini sugrađana mahom visokog obrazovanja. Odgovori su:

  • Mislim da ima veze sa Pančevom, ali nisam sigurna. (Ekonomista, 30 godina)
  • Neko poznat? Da nije pisac? Postoji ulica po njemu? (Filolog, 63 godine)
  • General. General Mita Topalović! (Istoričar umetnosti, 28 godina)
  • Ima veze sa muzikom, toliko znam. U gradu postoji ulica sa nazivom Mita Topalović. Bez zelenila. (Ekonomista, 64 godine)
  • Znam gde je ulica Mite Topalovića, ali ne znam po čemu je čuven. (Pravnik, 48 godina)
  • Mislim da je neki revolucionar. (Oftalmolog, 39 godina)
  • Ratni neki lik? (Student, 25 godina)

 

Svim ovim, mahom, netačnim odgovorima, jedini je zajednički imenitelj – saznanje anketiranih o postojanju istoimene ulice. I hvala Bogu da su 1946. godine, gradski oci odlučili da mirnoj uličici koja povezuje Ulicu dr Kasapinovića i Ulicu vojvode Radomira Putnika, podare ime ovog večitog i itekako znamenitog Pančevca. Inače, ni tolicko ne bismo znali o našem Miti. Ovde rođenom, i ovde preminulom.

 

Ulica Mite Topalovića u centru Pančeva

 

Početak 19. veka rascvetavao se romantizmom u svakoj oblasti umetnosti. Industrijska revolucija je dobro prodrmala narode koji su se uveliko meškoljili u svojim nacionalnim matericama. Intelektualci su, u jeku romantizma, priželjkivali da moralni kodeksi postanu prirodni zakoni, ponavljajući formule Kantovog „kategorčikog imperativa“, kao što je, recimo:

Postupaj prema pravilima za koja možeš poželeti da postanu opšti zakon.

Čitali su se Dima, Gete, Puškin… Slušala se muzika Lista, Mocarta, Betovena, Šopena, Štrausa… Kad pomenusmo Štrausa! Prvi Novogodišnji bečki koncert održan 1838. godine. Doduše, nisu se odmah izvodila dela kompozitora čuvene porodice Štraus. Dapače, koncert je bio, da tako kažemo, zloupotrebljen, jer je Hitler lično naredio da se novcem od prodatih karata finansira gorivo potrebno vojnim vozilima Trećeg rajha. Epilog znate, danas šestdeset miliona ljudi iz celog sveta, putem televizije i interneta, prati ovaj koncert koji svakog 1. januara počinje u 11 sati i 15 minuta, u Zlatnoj sali Muzikferajna u Beču.

Iste te, 1838. godine, dogodila se i prva proslava Nove godine u Srbiji. Organizovao ju je pukovnik Džordž Hodžes, ganc-novi engleski konzul u Beogradu, priredivši bal kojem je prisustvovao i knez Miloš. Za to vreme, Sava Popović Tekelija, habzburški intelektualac i plemić, prvi Srbin koji je doktorirao pravne nauke, u Budimpešti je otvorio vrata „Tekelijanuma“, Zavoda za školovanje siromašnih, a talentovanih učenika iz Srbije. U ovom su se Zavodu kasnije, pored ostalih, školovali i: Nikola Tesla, Laza Kostić, Jovan Jovanović Zmaj, Jovan Sterija Popović, Josif Pančić…

I Pančevo se uzvrpoljilo zapljusnuto romantičarskim talasima, naročito te 1838. godine. Baš tada je u ondašnjoj Kneževini Srbije donet novi ustav, među istoričarima poznat kao Turski ustav, jer je obelodanjen u formi turskog fermana, odnosno sultanovog ukaza, s obzirom da je izdišuća Otomanska imperija, svojim poslednjim trzajima, želela da apostrofira dominaciju nad Srbijom. Iste godine, centar pančevačke varoši je ukrasila dovršena i s ukusom nagizdana zgrada Magistrata, današnji Narodni muzej, na Trgu kralja Petra Prvog, broj 7. A, na uglu današnjih ulica vojvode Radomira Putnika i Sokačeta, u kući koju stariji Pančevci znaju po imenu „Trubač“ (danas je prodavnica), nalazila se reprezentativna koncertna sala. Čak ju je i Kornelije Stanković, naš čuveni kompozitor, tražio za premijerna izvođenja svojih kompozicija.

 

U kući koju stariji Pančevci znaju po imenu „Trubač“ nalazila se reprezentativna koncertna sala

 

Te je godine rođena i baba Anujka, najveća trovačica sa ovog podneblja. Nikada sva njena zlodela nisu dokazana, ali se osnovano sumnjalo da je otrovala 150 muškaraca. Odčamila je u zatvoru 15 godina – za „samo“ dva ubistva. Ko je spreman da porekne da njeno dugogodišnje vračanje, trovanje, varanje i pljačkanje nije bilo inspiracija za, recimo, neki od romana čuvene Agate Kristi. Sva je svetska štampa tada pisala o baba Anujki. Znači, nije nemoguće.

Interesantno je da je od te – 1838. godine, u Srbiji počela da se primenjuje statistika. Da se različiti podaci iz različitih oblasti beleže, sakupljaju, prate, objašnjavaju… Zato se pouzdano zna, ostalo je zapisano, da se još tada, baš kao i danas, u porodilištima češće čuo plač dečaka. Naravno da postoji razuman odgovor zašto je novorođenih dečaka uvek više od devojčica. Ali, ovde su i baba Anujka i počeci srpske statistike samo spisateljke poštapalice u cilju privlačenja čitalačke pažnje. Baba Anujka je pomenuta samo kao oruđe kojim bih da pojačam „narativni reflektor“ na Mitu Topalovića, jer, videli smo na početku, ima ih koji misle da je Mita „neki ratni lik“. Pretpostavljam da je veća verovatnoća da će se, ophrvani današnjim medijskim sadržajima, neki od čitalaca setiti (i) Mite zahvaljujući povezivanju sa „zanimljivijom“ informacijom o baba Anujki. Objedinjavanje različitih enzacija u jednu uspomenu? Makijavelizam? Neka je. Za opšte je dobro.

E, sad.

Niti se Mita Topalović, o kome ovde treba da bude reči, rodio te 1838. godine, niti mu je pravo ime Mita.

Dimitrije Mita Topalović je rođen na Krstovdan, 27. septembra 1849. godine, u Pančevu. U svom gradu je završio osnovnu školu, pa potom i realku. Studije tehnike je započeo u Beču, ali ne prestajući da se bavi muzikom koja ga je zanimala od mladih dana. Srećom po mladog Mitu, a – videće se – i srećom po kulturnu scenu Pančeva i Srbije, one 1838. godine (koju do sada niste povezivali sa Mitom!) – u našem je gradu osnovano Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo koje nije prestajalo sa radom, od tog 29. marta do danas i koje je tokom druge polovine 19. veka bilo centar kulturno-umetničkog života Vojvodine. U to vreme, tri su institucije bile stožeri začetaka srpskog građanskog društva: Velika škola u Beogradu (osnovana 1808.), Matica srpska (osnovana 1826.) i pomenuto Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo, zahvaljujući kojem su – pored svega ostalog – i kod nas uvedena notna muzika i notno pevanje.

Zahvaljujući svojim uglednim članovima i poklonicima, ovo je Društvo posebno podržavalo muzičko obrazovanje zahvaljujući čemu je u našem gradu tada počela sa radom Velika pevačka, pa Mala pevačka škola, a zatim i Velika ženska pevačka škola. Jedna od izuzetno dragocenih delatnosti je bila i prikupljanje novčanih sredstava za fond iz kojeg su se isplaćivale „redovne mesečne potpore“ talentovanim studentima.

Dimitrije Mita Topalović je kao jedan od prvih stipendista ovog fonda, završio studije muzike najpre u Beču, a zatim i Orguljsku školu u Pragu, da bi se 1874. vratio u svoje Pančevo i, kako je ostalo zabeleženo, dobio privremeno zaduženje horovođe Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva. Ta će privremenost potrajati 36 godina!

 

Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo (foto: Istorijski arhiv Pančevo)


Radeći kao horovođa, Mita je Topalović uporedo držao i časove klavira i violine, i radio kao nastavnik pevanja u Višoj devojačkoj gimnaziji. Tu je upoznao Isidoru Sekulić, našu književnicu i prvu ženu koja će postati članica Srpske akademije nauka i umetnosti – koja je tada u ovoj pančevačkoj školi predavala matematiku. Oni će ostati veliki prijatelji, a zahvaljujući tom druženju, Isidora će sresti Petra Kranjčevića, svoju veliku ljubav, takođe pančevačkog kompozitora.

Tu, opet pri Pančevačkom pevačkom društvu, Mita je osnovao i vodio prvu muzičku školu, koja je radila sedam godina, a bio je i član Salonskog orkestra koji je izvodio ondašnje „hitove“, odnosno poznata dela klasične muzike.

Ako bi valjalo pobrojati sve što je učinio za svoje Pančevo, lansirajući ga – zahvaljujući radu u Pančevačkom srpskom crkvenom pevačkom društvu – kao centar horskog izvođenja i duhovne kompozicije – onda bi taj „spisak“ mogao da izgleda ovako (uz sasvim izvestan rizik da je prilično „stavki“ propušteno): Mita Topalović je bio dirigent Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva, kompozitor, „menadžer“ i organizator koncerata duhovne muzike, od kojih je čak 22 održao u svom Pančevu, komponovao je svetovnu i duhovnu muziku i u njegovoj je profesionalnoj zaostavšini oko 200 kompozicija za duete i kvartete, dela za muški, ženski i mešoviti hor, solo-pesme i narodne pesme za harmonijum, kao i prva zbirka pesama za dečji hor. Bio je počasni član šesnaest pevačkih društava i Srpske akademije nauka i umetnosti.

 

Mita Topalović (foto: Javno dobro)

Povodom stogodišnjice smrti Mite Topalovića, današnja je pančevačka Muzička škola „Jovan Bandur“ tog 18. januara 2012. godine pokrenula takmičenje pevača i kamerne muzike pod imenom ovog našeg znamenitog sugrađanina. To se festivalsko takmičenje održalo do danas. I to je za svaku pohvalu i pune ruke čestitki i aplauza.

Držim da će se čitaoci ovog teksta složiti da ne bi bilo ni skupo, ni zahtevno urediti Miti grobno mesto, koje se nalazi na našem Pravoslavnom groblju, u drugom redu, parcele broj 7. Na spomeniku piše: – Grobnica Mite i Marije Topalović. Leži veliki kompozitor uz majku, nad njima visoka trava. Nema cveća, nema potomaka, ni poštovaoca.

Ne bi li nam se razvedrila budućnost, valja razgrnuti nemar koji kao korov guta uspomenu na naše slavne pretke. Pa, u to ime, neka neko ko svakako može ako hoće, postavi dve table, skromne. Jednu kod Mitinog večnog počivališta, a drugu na početku ulice koja nosi njegovo ime. Biće sasvim dovoljno da piše: Mita Topalović, pančevački kompozitor, horovođa i učitelj (1849 – 1912).

Eto.

Je l’ bi to bilo teško?

Autor: Gordana Vlajić
Foto: Gordana Vlajić, Javno dobro, Istorijski arhiv Pančevo, Pančevo MOJKraj

Prijavi se za naš Newsletter

Dobijaj vesti i budi uvek u toku s aktuelnostima...

Pročitaj još i...

Želiš li da reklamiraš svoj posao?

Budi uvek na pravom mestu...